Nesto Sasvim Licno

26.12.2005.

Kroz 2005

Za koji dan ce kraj ove 2005 godine, nikad nisam gledala unazad i biljezila kakve sam uspjehe i padove imala u ovoj godini. Mozda sam se po prvi put okrenula nazad i vidjela jako mnogo padova, ili se jednostavno nisam mogla sjetiti ni jednog uspjeha.
Toliko toga se nije ispunilo, po ko zna koji put sam zeljelja da se zaljubim u ovoj godini i to mi se nije ostvarilo, mozda upravo iz razloga sto to toliko zelim. Ma desice se to kad najmanje budem zeljela, ko zna mozda ljubav ceka na vratima i kuca, a ja je necujem. Zeljela sam da dam uslov za trecu godinu, i nije mi se ostvarilo, jednostavno nisam imala srece. Onda sam svojom krivicom razbila gepek na autu i tu izletila puno para zbog popravke. Sljedece je bilo da mi se kompjuter se pokvario i tu je opet trebalo da izletim pare za potpuno novu konfiguraciju. U septembru sam ostala bez posla, i poslije toliko godina rada odjednom kao da se sve srusilo, nema posla, nema para, fax neide kako sam planirala, jako puno odbijenica za posao sa obrazlozenjem da su nasli nekog boljeg od mene za taj posao. Pitala sam se do kad ce to tako da ide, sta sam ja skrivila. A u stvari trudila sam se da sve radim na svoju ruku, i mislila sam da nista nisam prepustila u Bozije ruke.
Onda sam se opet okrenula i vidjela sam da ipak ima mnogo uspjeha. Oni koji su od pocetka na mom blogu znaju da sam se jako namucila sa matematikom i na kraju sam je polozila i tad nije bilo sretnije osobe od mene. Mislila sam sad imam jos Uvod u programiranej da polozim i od juna krecem sa ispitima iz druge godine, medjutim to je odgodjeno do jula, ali opet ocistila sam godinu i bila sam spremna za napad na drugu godinu.
Krajem jula i pocetkom avgustu mi se desio predivan put u Tunis, nezaboravno putovanje kroz pustinju i kroz ljepote Tunisa. U septembru me i krenulo sa drugom godinom, doduse polozila sam samo jedan ispit ali ipak krenulo je.
Period od oktorba do decembra mi je nekako maglovit, sjedim u kuci, trazim posao, para ni na mapi, za svaku sitnicu moram pitati roditelje da mi posude novac i danas napokon super vijest.
Odem u cetvrtak na jedan razgovor za posao, cinilo mi se ok i na kraju mi kazu ako udjete u drugi krug razgovora zvacemo vas. I vec se mislim slijedi iscekivanje, hoce li me zvati ili ne, kad vec u petak zovu da sam prosla u drugi krug i da dodjem u subotu ponovo (tu mi se kvare planovi, bas u subotu najavljeno suncano na planini i perfektno vrijeme za skijanje, opet posao je vazniji), tako ja odem u subotu, malo razgovaram sa direktorom, uradim par testova koje su mi dali i kazu trebaju nam dvije osobe ako vas izaberemo bicete obavjesteni sljedece sedmice.
Opet iscekivanje, hoce li zvati ili cu ipak dobiti pismo u kojem me obavjestavaju da ipak nisam zadovoljila. Ali opet svo vrijeme je prisutan neki prijatan osjecaj vezan za taj posao. Jutros u 9:30 me zovu da mi kazu da su bas mene izabrali i da dodjem odma na posao, mene panika uhvatila kako odma kad sam sad oprala kosu, da bi poslije 15 minuta primila poziv u kojem mi javljaju da ne moram ipak danas dolaziti nego da dodjem u srijedu i da pocnem raditi.
Pa zar nema bolji poklon za Novu godinu i za kraj ove godine. Presretna sam.

26.12.2005.

Sretan Bozic

Sa malim zakasnjenjem

Sretan Bozic i mir Boziji koji je iznad svakog razuma cuvat ce srca vasa i vase misli u Kristu Isusu.

11.12.2005.

SKI sezona je pocela

Nakon dugotrajnog iscekivanja padavina u nasim planinskim predjelima, prosla sedmica je presudila i odlucila da ugodi i nama skijasima. Da, sezona je napokon pocela.
Poslije saznanja da je napadalo 80 cm snijega na Jahorini, jedan blogger i ja smo se bez razmisljanja spakovali i pokucali smo Jahorini na vrata jos prije devet sati. I tu je pocela nasam mala avantura.
U nasoj zelji da budemo prvi na liftu i da odma zapocnemo sezonu, odma na pocetku nas je sprijecila jaca sila da istrajemo u nasem naumu. Dosli smo gore sa osmjehom na licu, koji se ubrzo i izgubio. Bili smo razocarani maglom koja se nadvila nad Jahorinu, ali bez obzira na to odlucili smo da se spustimo makar jednom, nikad ne gubimo nadu. Na kraju smo je ipak izgubili jer nije bilo struje. Sta uraditi da nam ne pokvari vikend.
Bez mnogo razmisljanja da se ne razocaramo previse, brze bolje telefon u ruke i zovi Bjelasnicu da vidimo kakva je tamo situacija. Sa spoznajom da nisu sve nade izgubljene, mi pokupimo skije i uputimo se u suprotnom pravcu, nije lako preci toliki put, Sarajevo-Jahorina-Sarajevo-Bjelasnica. Valjda pravim zaljubljenicima u kraljicu bijelog sporta nista nije tesko.
Na Bjelasnici sve ide na ruke, trosjed radi, staze ne mogu biti bolje, magle ima ali to je zanemarivo poslije osam mjeseci cekanja.
Kroz glave je prosla misao da li smo mi ovo zaboravili, hoce li nas noge slusati. Vazno je da smo rekli sebi da za prvi dan necemo pretjerati i necemo se preforsirati. Slusali smo svoje misli svega pet minuta, a onda su noge i zelja za brzinom ucinili svoje, jednostavno je sve krenulo.
Staze su mamile i zvale da se spustamo sve brze i brze, bez odmora, bez pauze, bez razmisljanja, bilo je vazno osvojiti svaki centimetar te bjeline i ispuniti srce necim predivnim, osjecajem slobode, jer u tim momentima nista drugo nije vazno. Vazna sam ja i ono sto se nalazi predamnom.
Takav je bio jucerasnji dan, a danas smo sve to ponovili, a osjecaj je bio jos snazniji i ljepsi.

<< 12/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Kontakt Info

BROJAC POSJETA
42099
online
Blogovi
Blogger Sa Malte
Baklava
Moja Kuhinja

Linkovi
InfoBAR!
Posao.ba
Dnevni avaz
Blogger
Statcounter
Jahorina apartman
Dnevnik.hr
KK Bosna

Arhiva
2004
Decembar '04
2005
Januar '05
Februar '05
Mart '05
April '05
Maj '05
Juni '05
Juli '05
Avgust '05
Septembar '05
Oktobar '05
Novembar '05
Decembar '05
2006
Februar '06