Nesto Sasvim Licno

29.08.2005.

Kompjuter

Prije mjesec dana mi se javio jedan problem sa kompjuterom kod kuce. Ispocetka sam mislila da se neki virus uvukao i da zbog toga imam problem sa paljenjem kompjutera. Formatiram ga, unistim sve sto je bilo na njemu i podignem sistem ponovo kad ono tamo opet isti problem. Kad ga upalim, zaledi odma na pocetku, pa ga resetujem pa opet isti problem i tako 10tak puta dok se ne upali, da bi ga na kraju ostavila 10 dana da radi non stop.
Prosle sedmice se napokon nakanim i odnesem kompjuter kod cika doktora. Cika doktor proba sve.
Zamjeni memoriju, opet isti problem. Zamjeni procesor, opet isti problem. Zamjeni napojnu, i opet isti problem. Malo procacka po BIOSu, i tamo vamo konacna dijagnoza crkla maticna, crkla poslije cetiri godine uspjesnog rada.
Maticna stara pa je bilo vrlo tesko naci polovnu, ali kad vec dajem pare ajde da mjenjam sve. I tako se ja bacim u pustolovinu upgrade kompjutera. Nova maticna, novi procesor, nova memorija, nova napojna. Kompjuter radi ko bombona, do juce. Juce je odlucio da prestane raditi ponovo. Cika doktor kaze da je mozda dozivio strujni udar za vrijeme jucerasnje grmljavine, jos nismo ispostavilai tacnu dijagnozu sto nece da se pali. Ili napojna nije izdrzala gromove ili se razbolila.
Proradice on znam ja njega, a ja cu preziviti jos koji dan bez kompjutera kod kuce, makar cu imati vise vremena da spremim ispit.

26.08.2005.

Stare price

Zavrsila sam pricu o Tunisu i motaju mi se neke ideje po glavi sta dalje pisati. Za pocetak cu nastaviti pricu o mom djetinjstvu i odrastanju, samo cu u par rijeci opisati period iz srednje skole.
Zadnje o cemu sam pisala prije odmora je bila prica o nekim prijateljstvima iz osnovne skole. Nekad od tih prijateljstava jos uvijek zive.
Najupecatljivije vrijeme mog skolovanja je ostalo iz osnovne skole. Valjda je to zato sto je u prvom srednje rat poceo, i onda je uslijedilo seljakanje po skolama. Ja sam otisla iz Sarajeva, provela dvije i po godine u Novom Sadu, svo vrijeme tog izbjeglistva sam samo sanjala o povratku u moj grad.
Rat nikad ne prati nesto dobro, pobjegla iz rata, ili bolje receno mama me odvukla iz Sarajeva, otisla u nesto sasvim novo i fol sigurnije i onda belaj. ’93 me auto udari, slomijem nogu, potkoljenica obje kosti puknu, tri mjeseca u gipsu, pa tri mjeseca rehabilitacije i taman kad sam pomislila da nista nestima kako treba, pred kraj ’93 upoznam neku raju i pocnemo se druziti. Prvi put sam se osjecala kao ljudsko bice, nisu me gledali kao izbjeglicu, nisu marili sto nemam para, sto nemam svoje kuce, jednostavno su me prihvatili kao ljudsko bice. Stalno smo negdje putovali, isli na konferencije, upoznavali ljude iz vijelog svijeta. Taman ’94 kad sam se navikla na novu okolinu, nove ljude, … mama odluci da se vratimo nazad. Jedini problem je bio sto nismo mogli uci u Sarajevo pa smo zaglavili na Grbavici. Tu sam zavrsila srednju skolu, upisala ETF i pocela zivjeti prve studentske trenutke.

25.08.2005.

Tunis, XIV dio

Oteglo se ovo pisanje, a i kraj se napokon priblizio. U principu zadnja dva dana se i nije nesto posebno desavalo. U utorak i srijedu smo M i ja isle do Porta i u Medinu radi shopinga, i tu smo potrosile sve pare sto su nam ostale, a popodne smo provodile na plazi, suncale smo se i koristile zadnje trenutke odmora.
U utorak navece je pala kisa pa su se ulice malo rashladile, napokon se moglo izaci napolje bez znojenja. Srijeda popodne na plazi je bila super, cak je bilo malo hladnije nego inace, ali su zato valovi bili ogormni pa smo ko mala djeca skakale i budalesale. Zadnje vece smo odlucile da se preselimo iz naseg hotela u hotel gdje su bile D i I i da spavamo u njihovoj sobi posto je svakako ujutro u 3 trebalo ustati i krenuti za Sarajevo. To vece smo napravile pidzama party, zezale smo se, igrale karata i negdje oko 1 se ko sardine poredale na krevet i zaspale.
Povratak je protekao klasicno. Avion nije ni poletio ja sam zaspala, snage nije vise bilo za bilo kakve aktivnosti. U 8.30 smo sletili u Sarajevo.
I jedan zakljucak na kraju.
Isplatilo se otici i vidjeti sva ta mjesta, nauciti nesto novo o obicajima, ljudima, zemlji,...a najvaznije je to sto sam se vratila zadovoljna sa puno interesantnih momenata i novih iskustava. Za deset dana provedenih tamo svasta se izdesavalo, na pocetku neka razocarenja, pa odusevljenja i najvaznije odmorila sam se.

24.08.2005.

Tunis, XIII dio

Tako je zavrsila dvodnevna avantura, navece stigle u hotel i komirale se od umora koji nismo osjecale dok se nismo priblizili krevetu.
Bilo nam je sudjeno da legnemo ranije jer sam znala da u ponedeljak treba krenuti dalje. Tako ponedeljak osvanu, oko pola devet se ukrcali na voz za glavni grad, Tunis. Imale smo srece sto smo sjele u vagon u kojem je klima radila, tako da dva sata puta nismo ni osjetile. Dosle smo u Tunis i krenule prema Medini. U Medini katastrofa, ulice uske, hiljadu prodavaca, a jos vise ljudi, neki manijak se nadovezao na nas cetiri i ne popusta, mi stanemo on stane, mi krenemo on krene, mi udjemo u prodavnicu on nas ceka da izadjemo, trajalo je to neko vrijeme dok ga nekako ne otjerasmo od sebe. Tu nismo bile zainteresovne za bilo kakvu kupovinu, samo smo trazile izlaz jer je bilo jako vruce.
Nema puno da se prica o Tunisu, grad kao i svaki glavni, uvijek guzva, krcato turistima i po belaju taj dan kao da je bio najtopliji dan. Cak smo nasle i shoping centar pa smo malo i tuda prosetale i vidjele nesto sto je pristojnije i cistije. U glavnom holu centra nalaze se izlazi na razne ulice i jedina koja je nama privukla paznju je ulica Rep. Jugoslavije, ljudi jos uvijek imaju ulicu koja se tako zove.
Glavna ulica u Tunisu izgleda pristojno, jedina mana je sto imaju puno puno auta i zrak je u kombinaciji sa sparinom i vrucinom jako topao i vrlo je tesko za disanje.
Kad smo krenuli nazad za Sousse u glavi nam je bilo jedino da smo vidjeli i glavni grad Tunisa i da se isplatilo doci. U povratku je u vozu bilo uzasno vruce, klima, iako je radila, nije puno pomagala, a nama je bilo drago sto nismo jedine koje se preznojavaju, cak je i domacima bilo vruce.

23.08.2005.

Tunis, XII dio

Sa dzipovima smo nastavili put prema Chebiki (nadam se da se tako zove), to je napusteni grad i oaza, nalazi se u podnoziju planine Atlas.
Oaza izgleda prelijepo, to je bas bila oaza ko iz nekih prica sa palmama, vodom i malim vodopadom. Napusteni grad je u stvari mjesto gdje su nekad ljudi napravili sebi kuce od nekog kamena i gline i desilo se jednom da je kisa padala sedam dana i sedam noci i sva ta glina istopila i kuce su bile unistene. Mjestani su se spustili malo nize i napravili su sebi novi grad, a stari su ostavili za uspomenu da znaju kako su poceli i gdje su bili.
Odatle smo otisli na njihov vodopad, ja mislim da se mjesto zove Metlaoui, meni je taj vodopad bio smjesan, jer u ex-Yu ima mnogo vecih i ljepsih vodopada, ali za njih je taj vodopad ogroman. Tu smo se kratko zadrzali i nastavili smo prema zadnjoj tacki naseg putovanja. Zadnje mjesto koje smo posjetili se zove Kairouan, poznato je po dzamiji koja je, ja mislim, najveca dzamija u Africi i koliko sam skontala ako se tamo ode 7-8 puta moze se racunati kao hadz.
Kad se pogleda karta, mi smo prakticno obisli skoro cijeli Tunis za dva dana, ostao nam je samo jos sjeverni dio.

22.08.2005.

Tunis, XI dio

U nedelju ujutro smo krenuli oko sest sati. Prvo odrediste je bilo Slano jezero. Nije to klasicno jezero sa puno vode, na ovom jezeru ima malo vode i puno puno soli. Samo uz put se moze vidjeti voda koja se presijava u raznim bojama, crvena, zuta, plava. Na jednom mjestu smo stali da se malo slikamo i da vidimo kako to izgleda. Vrlo je neobicno.
Sljedeca detinacija je bila Tozeur, mjesto koje se totalno razlikuje od sjevernog dijela Tunisa. Kuce su gradjene od zute cigle i izgledaju mnogo urednije nego sjeverni dio, nema one prljavstine po ulicama. Tu smo iz autobusa presli u dzipove i krenuli smo u petosatnu avanturu po pustinji.
Vozaci dzipova su bili blesavi, imali smo osjecaj da se svadjaju jedni sa drugima ali smo kasnije skontali da vole da se deru dok pricaju. A voznja je bila luda, popne se uz neku dinu i onda kontas kako je sa druge strane ravnica, a u stvari se treba spustiti dole sa poprilicne visine. Bilo je zanimljivo.
Jedna od pauzu je bila na mjestu gdje je napravljen mini grad za potrebe snimanja filma Ratovi zvijezda. Jos uvijek sve te kucice stoje na mjestu ali s vremenom ce ih vjetar unistiti. Dok smo obilazili to vjetar je uzasno duvao, tako da su nam oci bile pune pjeska, a lice je dobilo prirodni piling, a kosu necu ni da spominjem, bila je puna pijeska i bila je uzasno suva.
Odatle smo krenuli kroz kristalnu pustinju, citava pustinja svjetlucala od raznih kristala. Na izlasku iz pustinje smo vidjeli fatamorganu, ispocetka je meni to bilo smjesno, cuj fatamorgana, ali kad smo se priblizili stvarno sam imala osjecaj da se ispred mene nalazi more sa palmama i brodovima. Vjerovatno to nebismo ni skontali da vodic nije bio u nasem dzipu i da nam nije pokazao. U drugim dzipovima nisu ni skontali to.

19.08.2005.

Tunis, X dio

Nakon Matmate uslijedilo je jos sat vremena voznje do pustinje. Tu smo se parkirali i spremili za jahanje kamila. Ja sam krenula onako hrabro, kao ja to smijem to nije strasno ali kako smo se priblizili kamili tako me strah uhvatio. Nije to nimalo jednostavan osjecaj sjesti na to stvorenje i krenuti. To je bila borba za kamile. Svi su htjeli da budu blizu svog para, tako sam i ja htjela da sjednem blizu M ali kako je ona sjela tako su se jos dvije cure uvalile ispred mene i ja ostala da trazim drugu kamilu. Na kraju sjednem i mi krenemo. Uglavnom su isle po tri kamile sa jednim od vodica kamila. Moju kamilu stavi prvu, a jos dvije priveze sastrane i to bas blizu moje kamile. Nije to fin osjecaj kad znam da mi idu dvije kamile sastrana ili bolje receno da mi se njihove glave nalaze odma uz moje noge. Uh kad se sjetim kako sam se isprepadala na pocetku, nista meni nije bilo jasno, a posebno kad me jedna kamila polizala po nozi. Koliko je na pocetku bilo strasno toliko sam se kasnije opustila, slikala sam aparatom sve zivo oko sebe, ma orginal turista.
Poslije 20tak minuta smo napravili pauzu i sisli smo da se malo prosetamo po pustinji. Pjesak je jako neobican, jako je sitan, a pored one vrucine uopste nije vreo i moze se setati bos. Kad sam sjela na pjesak i pogledala u daljinu tako sam se opustila, jer je to stvarno nesto preljepo. Samo se vidi nebo i pjesak, nevjerovatan osjecaj slobode.
Ima obicaj da se uzme pjesak u ruku i zamisli se zelja i onda se pusti pjesak da isklizne iz ruke kao da zelja odleti. Naravno da smo i to uradili, nikad se ne zna kad ce se zelja ostvariti.
Poslije pustinje smo se uputili u hotel u jednoj oazi u kojoj smo spavali. Hotel i nije bio nesto posebno, tacno se vidi da je to usputni hotel za goste koji tu svracaju usput da prenoce. Ali je vazno bilo ispruziti se i odmoriti jer je trebalo ujutro rano krenuti u dalji obilazak.

18.08.2005.

Tunis, IX dio

Nakon El Jema smo stigli u mjesto koje se zove Matmata i poznato je po starosjediocima Berberima. Berberi prave svoje kuce u zemlji, vjerovatno dobiju jedan komad zemljista u nekom brdu, naprave ogradu i u zemlji buse prostore gdje ce boraviti. Bili smo u posjeti jednoj porodici koja ima ogromno dvoriste i ima par prostorija koje su napravljene u zemlji, ne mogu se tacno sjetiti koliko prostorija je bilo, sjecam se kuhinje, spavace sobe, dnevna soba ili tako nesto, ostava, prostorija gdje drze alate, bilo je jos nesto ali se ne sjecam tacno sta. Kad sam vidjela to bila sam presretna sto zivim ovdje gdje jesam, to su tako male prostorije, bez prozora, vazduha, ulaz u prostorije nema vrata, mozda negdje stave neku zavjesu da im musice ne ulaze, a opet oni su presretni tu.
U Matmati smo napravili pauzu za rucak i rucali smo u hotelu koji je takodje napravljen u zemlji. Sluzili su nam njihova tradicionalna jela brik, kus-kus, neku salatu i na kraju lubenicu da se zasladimo. U prostorijama gdje smo jeli je jako tjesno, oni koji imaju klaustrofobiju ne vjerujem da bi mogli dugo izdrzati tu. Opet je sve to jedno novo iskustvo pa se covjek odusevljava svim tim stvarima.
Matmata je jos poznata po filmu Ratovi zvjezda, ne znam tacno koji dio je tu sniman ali je sve sto su pravili za potrebe filma ostalo, cjevi, ulazi u prostorije, neka vrata.
Definitivno moram uzeti Star Wars da pogledam jer nemam pojam o cemu se radi u filmu.

17.08.2005.

Tunis, VIII dio

Poslije svih desavanja odlucili smo da napravimo jedan dan odmora tako da smo odlucile da preskocimo dorucak i da se posteno naspavamo. Onda smo otisle na plazu i leskarile smo citav dan. Ja se jednom okupam legnem da se suncam i zaspem i tako po cijeli dan. Svaki put se na onom suncu komiram. Taj dan odmora mi je bas prijao, cak smo i navece legle ranije jer nas je u subotu cekalo putovanje za pustinju.
Subota je svanula, oko pola 7 smo otisli na dorucak, krisom uzeli par kifli da imamo za puta i u 7 smo se ukrcali u autobus i tu je dvodnevna avantura pocela.
Imali smo super vodica, nije bio naporan i da bi razbio monotoniju puta pricao nam je o svemu vezanom za mjesta kroz koja smo prolazili, o obicajima vezanim za svadbe, o predsjednicima Tunisa, o hrani, muzici, bas o svemu.
Prvo mjesto u koje smo stali se zove El Jem koje je poznato po areni koja postoji jos iz Rimskog carstva. U areni se jednom sedmicno odrzavaju koncerti klasicne muzike i gostuju poznati pjevaci. Cak smo silazili u podzemne hodnike gdje su nekad davno boravili gladijatori i gdje su bili zatvarani zatvorenici. Jako fino i zanimljivo mjesto.
Obicno smo pravili pauze svakih sat i po vremena kako bi pusaci mogli da predahnu, tako da citav put nije bio tako naporan. Dok smo se vozili autobusom slikala sam mjesta kroz koja smo prolazili i sav taj krajolik je bio pravi odmor za oci.

16.08.2005.

Tunis, VII dio

Cetvrtak navece, bolje receno to je vec bila ponoc kad smo se zaputili prema diskoteci Bora Bora. Ovog puta smo usle bez ikakvih problema. Prostor je stvarno ogroman, osvjetljenje super, mali million stolova, u centru stoji jedna izdignuta bina koja je vise licila na podijum i oko te bine se nalazi prostor za ples. Mi smo se smjestile za jedan sto i bacile se na cjenovnik da vidimo sta cemo popiti. Cjene su stvarno bile previsoke, sok je bio oko 3 dinara pa sve do koktela koji je bio 9 dinara. Ovog puta smo se sve odlucile da uzmemo koktel, jer sokovi im i onako ne valjaju nista. Ja sam uzela Tequila Sunrise, nesto mi se i nije bas svidio, alkohol nisam ni osjetila, ali mi je bilo svjedno, htjela sam samo da se dobro provedem.
Negdje oko pola jedan je poceo show koji je trajao sve do cetiri sata. Prvo je izasla jedna djevojka koja se popela na binu i uz neke stubove se dovukla do nekakvog konopca pa je na tom izvodila akrobacije. Nakon nje su izasle tri djevojke i jedan momak pa su plesali, a u necemu sto lici na kaveze koji ide po sajli lijevo-desno plesala je djevojka. Non stop su se smjenjivali, jedni su odlazili drugi su dolazili. Bilo je stvarno zanimljivo sve to gledati. Slike iz diskoteke mozete vidjeti na web albumu, jer nema smisla da svaki od tih dogadjaja posebno opisujem.
Negdje oko cetiri su izbacili brdo konfeta koje su po nama padale, a mi onako od plesa i vrucine ulijeljeni od znoja licili smo na novogodisnju jelku jer se sve lijepilo za nas. Cak smo i sljedeci dan po sobi skupljali konfete. Bila je super noc i cak smo planirali da je ponovimo prije povratka za Sarajevo.

15.08.2005.

Tunis, VI dio

Brzo je vrijeme prolazilo nisam se ni okrenula eto cetvrtka. U cetvrtak ujutro oko 10 sati su D i I dosle da probude M i mene i onda smo otisle u pravcu Medine.
Medina mene podsjeca na Dubrovnik i na Budvu. Ima million malih ulica i million prodavnica i ispred svake stoji prodavac i zove da udjes u prodavnici, samo da pogledas, a ako slucajno udjes onda te nagovara da kupis nesto. Rijetkost je da udjes u neku prodavnicu i da nisu naporni i da te ne peglaju oko cjenkanja, a tu se uglavnom radi o prodavnicama u kojima su fiksne cijene. Svaki ce reci “I have a very good price for you”, ako si zensko i jos plavo onda pocne udvaranje. Ja sam bila vrlo sexy, imala sam najljepse oci na svijetu, davali su hiljade kamila za mene, jedan je htjeo da mi pokloni sliku ali za uzvrat sam ga trebala poljubiti i posto nisam htjela odma je vratio sliku na mjesto, bilo je mnogo takvih primjera…
A sto se tice kamila, vodic kroz pustinju nam je rekao da su one jako skupe i da jedna kosta izmedju 1000 i 3000 dinara, i kaze ako prodavaci nude hiljade kamila za zensku osobu onda znaci da je to suplja prica, a ako nude 2-3 to znaci da mozda i imaju te kamile i da stvarno to misle.
Taj dan u Medini smo samo isli u nekakvu vrstu izvidnice da vidimo kako se krecu cijene suvenira da se mozemo pripremiti za kasnije kad budemo kupovali. A pored svega toga taj dan je bilo uzasno vruce bez imalo vjetra. Kad smo izasle iz Medine slomile smo se trazeci zeljeznicku stanicu kako bi ispitale kad ide voz za Tunis i kakva je cijena. Tu smo se vrlo iznenadile. U nasoj agenciji su trazili za jednodnevni izlet u Tunis 50 dinara, s tim da ostanes dva sata u Tunisu i da jos obidjes jedno mjesto a ostalo se mrcvatis po autobusu. A ako planiras vozom na svoju ruku, mnogo je bolja opcija. Povratna karta je 10 dinara i 600 milima i imaju non stop vozovi i u jednom i u drugom pravcu. Ali o tome nekad kasnije kad dodje na red.
Kad god pocnem da pisem post imam osjecaj da je taj dan o kojem pisem bio bez ikakvih desavanja, cak sam bila ubjedjena i za danasnji post da je da poceo sa odlaskom u Medinu i kasnije plaza i navece odmaranje u hotelu. Kako sam privela kraju post sjetila sam se da smo navece isli u diskoteku Bora Bora.

14.08.2005.

Tunis, V dio

Pustolovina na brodu u stvari i nije bila neka pustolovina. Nadala sam se da ce biti mnogo bolje. Ukrcale smo se na brod, zuzele super mjesto u hladovini i krenuli smo.
Jos u Sarajevu su nam u agenciji rekli kako se sa brodom ide u pravcu Sicilije na otvoreno more i kako je to super i mi smo se ponadale da ce stvarno tako biti. Putovali smo tri sata brodom i imali smo jednu pauzu sa kupanjem. Kad smo krenuli odma smo skontale da to nema veze sa Sicilijom, jer je suvise daleko da bi se u tom pravcu islo. Najsmjesnije od svega je sto smo pravili pauzu upravo u Soussu i ni manje ni vise nego preko puta naseg hotela, da nisam imala onih stvari sa sobom i da nema toliko meduza izasla bi iz broda i otplivala bi na obalu.
Kad smo krenuli bilo je sve ok, malo se brod ljulja, vjetric pirka, uzivancija prava. Ali onda smo odlucile da prosetamo po brodu i da se malo slikamo. Kad smo se popele na palubu osjetile smo kako se brod ljulja, atmosfera na palubi je bila zadovoljavajuca ako se izuzmu face koje je pogodila tzv morska bolest. Ja sam bila ok, nije mi bilo bas muka ali M se nije bas najbolje provela. Pila je neku Fantu koja nije bas slicna nasoj, valjda je preslatka pa joj je bilo muka od toga tako da je skoro citav put provela preko ograde, cak je u jednom momentu momentu zaspala i imala je osjecaj da ce se prevaliti preko ograde u more. Bilo je simpaticno kad je jedna djevojka izasla da plese trbusni ples, pa su raja oko nje skakala, plesala i zezala se.
Dok smo pravili pauzu imali smo rucak, rostilj je bio u pitanju, bila je neka riba i neki komadic mesa. Rucak je bio solidan i taman da se covjek zasiti i da zavara stomak do vecere u hotelu. Na pauzi su raja podivljala pa su se kupali i skakali ko mala djeca, ja se nisam kupala jer ima puno meduza u dubokoj vodi.
U povratku prema Portu, I i ja smo uglavnom stajale i posmatrale more i onda sam se bas opustila. Super je osjecaj kad gledas negdje u daljinu, a u stvari i ne znas sta gledas. Jednostavno sam pustila misli da lutaju.
Kad smo stigle u Port krenule smo na vozic, a to je bila nova avantura za nas. Imali smo lud vozic sa ludim vozacem. Prvo je blesavo vozio, tri-cetiri puta smo izbjegli sudar i to smo bas blizu sudara bili, onda je kruzio po njihovim kruznim tokovima po nekoliko puta ali smo na kraju zive stigle u hotel. Ostatak veceri smo mirno provele uz partiju tablica, uz dogovor da sljedeci dan idemo u obilazak Medine u Soussu.

13.08.2005.

Tunis, IV dio

Nisam bas planirala svaki dan posebno opisivati ali ispade da se svaki dan nesto desavalo i da ne moze sve stati u par recenica. Lijepo se prisjetiti svih dogadjaja.
Treci dan boravka u Tunisu je bila nova avantura.
Oko 11 smo otisle da se prijavimo na jedno od fakultativnih izleta, a to je bilo putovanje u pustinju, o tome cu posebno prisati jer je to nevjerovatno iskustvo. Taj dan, srijeda se islo na putovanje brodom. Posto znam da nase agencije posteno povecaju cijenu izleta, M, D, I i ja smo odlucile da idemo na krstarenje na svoju ruku. Skontamo da nam se najvise isplati ici vozicem koji ide od Soussa do Porta, jedino nam je bilo vazno da uhvatimo vozic jer kruzi svaki sat vremena. Kasnije smo skontale da imaju tri vozica i da se u principu ne ceka predugo. Voznja vozicem traje otprilike pola sata, a cijena povratne karte je 3 dinara i 500 milima. Ukrcamo se na vozic i pravac Port. Sto smo vise odmicali od Soussa to nam se vise svidjao dio u koji dolazimo. Port vazi za jednu od vecih luka jahti u Africi (u povjerenju mi nismo bas vidjeli te jahte, valjda su isplovile, a i luka nije prevelika kao sto smo ocekivale), i vazi za bogatiji turisticki dio. Izadjemo iz vozica i zaputimo se prema luci. Usput smo vidjele par prodavnica sa suvenirima i po prvi put od kako smo dosle smo stvorile sliku o poklonima koje bi mogle kupiti.
Poslije obilaska suvenira priblizile smo se luci i odma nas je uhvatio cikica koji organizuje izlete brodom. Prvo nam je nudio neku jahtu sa staklenim dnom da mozemo gledati ribice ali mi smo bile zainteresovane za gusarski brod. Posto smo Bosanke odma on nama spusti cijenu na 30 dinara, a pokaze nam da on u stvari svakome razlicito naplacuje. Valjda to zavisi odakle turisti dolaze, pa se cijene krecu od 50 do 30 dinara, a sta drugo od bosanca ocekivati nego da se jos cjenka i tako nas cetiri izmuvamo cijenu od 20 dinara. Posto smo dosle oko 12 sati kaze da sacekamo do 2 jer tad krece brod, a iz njihove price skontamo da tim brodom idu drugi bosanci sa agencijom Sol Azur. Nama je bilo smijesno jer dolaze nasi i to sa nasom agencijom. I opet mi na brodu zaglavimo sa bosancima i ostalim turistima. Ali opet ustedile smo 10 dinara jer je preko agencije put bio 30 dinara.
O pustolovini na brodu malo kasnije, znam da raja ne vole citati duge postove, a ovi moji se oduzili pravo.

12.08.2005.

Tunis, III dio

Odmah drugi dan naseg boravka u Tunisu, sest cura i jedan momcic je odlucilo da ide u diskoteku Bora Bora koja kao vazi za najbolju u tom djelu. Diskoteka je na otvorenom, kao u fazonu Ibize.
Elem, mi dosli pred diskoteku malo se slikali, odusevljavali se sto pale sa vatrom ona slova gdje pise Bora Bora, isto mala djeca, a vidjela sma i bolje diskotke od te.
Od hotela nije daleko diskoteka ali smo se mi odlucili na taxi i posto nas je bilo puno sjednemo u dva taksija i tu po prvi put vidimo kakvi su to lopovi. U prvi taxi sjelo njih cetvoro i to sve mladji i fino ih taksista po usima opali i naplati im duplu tarifu jer je vec noc pala, a u stvari dupla tarifa ide tek poslije ponoci, a mi u drugom taksiju super prodjemo, naisli na postenog taksistu.
Tako mi udjemo u diskoteku i treba sad kupiti kartu, ali tu nastaje problem, curama ne gleda koliko imaju godina ali ovaj momcic sto je sa nama bio odma mu traze neki document da dokaze da je punoljetan, a posto nam je prethodno vodic rekao da ne nosimo dokumente, on nije ni imao nista sa sobom da dokaze da je punoljetan. Tek sam kasnije saznala da taj momcic i nije bio punoljetan. Posto ga nismo mogle pustiti da se sam vrati i nas sest se okrene i izadjemo iz diskoteke. Sreca pa smo vec cule da ima i druga diskoteka, a i onaj Tupac nam je rekao da ce biti u drugoj diskoteki i mi opet na taxi pa pravac druga diskoteka. I tu opet prva ekipa u taksiju nadrlja, opet im naplati vise nego treba, a druga ekipa prodje sa samo jednim dinarom.
Druga diskoteka se zove Marakana, cure odma pusti bez problema ali opet onaj momcic umalo da ostane ali ovi skontali ako njega ne puste i cure ce se vratiti a automatski je i diskoteka u minusu za nekih 30 dinara, i sta ce nego i njega puste sa nama.
Diskoteka i nije nesto, mi smo suvise rano dosle pa smo se nacekale dok se nije napunilo. Tu smo vidjele dva lika, stranca, u Deenovom fazonu, bas su onako bili pederasti, a vrlo moguce i da su bili par, imali su simpaticne pokrete. U neka doba se i Tupac pojavio, pa je sjedio sa nama, a posto navece u diskoteci svira na bubnjevima, svi ga znaju, tako da su nam konobari non stop donosili kokice, neko voce, grickalice. Pice koje smo narucilije bilo ocajno, maker meni jer sam uzela juice koji je sve bio osim onoga sto treba da bude, u stvari to je bio obicni sok od narandze na razgadjanje (razmucivanje), bio je bljak. Vece u toj diskoteci je bilo bezveze.
Sve sam se nadala odmoru na kojem cu budalesati, opijati se, ludovati i super se provoditi, ali sami pocetak nije nikako dobro obecavao.
Prvo problemi sa hotelom, pa ruzna hrana, pa prljav grad, odjednom puno stvari koje nikako ne ukazuju na uzivanje. Mozda je to bio samo kulturni shok koji covjek mora dozivjeti kad dodje u nepoznatu zemlju.

11.08.2005.

Tunis, II dio

Posto smo se smjestili u hotel otisli smo na informativni razgovor sa vodicem o mogucim obilascima, obicajima, sta smijemo i sta nesmije, klasika na tim putovanjima. M i ja smo upoznale jos cetiri djevojke koje su dosle same pa smo se odma usemile da mozemo sa njima da se druzimo, najvise smo se druzile sa D i I. Poslije smo otisli na plazu upoznali simpaticnog momka koji radi tu, zove se Tupac, izmuvali da neplatimo lezaljke posto je bilo vec poprilicno kasno, bucnule se jednom u popirilicno toploj vodi i pravac hotel.
Navece smo izasle da se malo prosetamo po Soussu, i to je bilo jedno veliko razocarenje. Grad je uzasno prljav, mali milion domacih, taj dan se jos potrefi da im je neki praznik, pa su okitili grad kao da je nova godina. A najgore od svega bilo je uzasno vruce, sparno i zagusljivo.
Drugi dan u Tunisu je protekao u suncanju i planiranju ostatka odmora. M i ja smo skontale da cemo ici na dvodnevni izlet u pustinju, a sa D i I smo isplanirale posjetu Tunisa i krstarenje. Polako sam se pocela da privikavam na sve sto se desavalo oko mene, ali najgore od svega je sto su domaci uzasno dosadni, samo salijecu na ulici, dobacuju. Glavna im je fora da pitaju odakle si i kad cuju Bosna odma se podrazumijeva da si i musliman, i onda nas najvise vole.
Hrana u hotelu. Katastrofa!!! Dorucak, rucak, vecera, uvijek isto, sve ima isti okus i miris, tako da smo vrlo cesto preskakali obroke i hranile smo se cipsom, a vodu smo svakako ispijale u ogromnim kolicinama. Tako da od onoga sto su nam dali puni pansion nije bilo nista jer svakako nismo isle da jedemo, a i kad bi otisle mrljavile bi i jele pomfrit kao da smo kod kuce. Uglavnom hrana u hotelu cista nula.

10.08.2005.

Tunis, I dio

Posto u glavi imam dosta informacija sa ovog mog odmora onda cu to da razvrstam u par dijelove, i da propratim sve to sa slikama.Posto u glavi imam dosta informacija sa ovog mog odmora onda cu to da razvrstam u par dijelove, i da propratim sve to sa slikama.
Pa da pocnem.
Vikend pred polazak na odmor je bio u fazonu spremanja i kupovine svih gluposti koje ce mi biti potrebne za odlazak na odmor. Iz iskustva od prosle godine u Egiptu odmah sam otrcala u apoteku da kupim potrebne lijekove, Linux, paracetamol, i raznorazne budalastine protiv bolova, sreca nista mi nije zatrebalo. Najtezi dio je bio sta ponijeti od garderobe, znala sam da ce biti vruce pa sam se trudila da nosim sto laganiju odjecu.
Kad je dosao dan za polazak, ja navila sat u 7 da me probudi, a valjda od nervoze u 4 sam bila na nogama i nisam znala sta da radim od sebe. Bauljala sam po kuci i cekala da me sestra nazove i da mi kaze da je stigla i da me vozi na aerodrom.
Stignem na aerodrom, sreca nema velike guzve, odma cekiramo karte, malo prosetamo po aerodromu, obidjemo nas "ogromni" free shop i uletimo u avion. U medjuvremenu saznamo da smo ja i prijateljica (zvacu je M) super prosle sto se tice placanja aerodromske takse, jer raja koja su platila dan-dva prije polaska su platila 20 KM vise. Udjemo u avion i vidimo da smo dobile super sjedista, odma na pocetku, niko ispred nas, prostora taman da se fino rasirimo. Onda sam se uhvatila aparata pa sam skljocala iz aviona po Bosni, Hrvatskoj, i Italiji. Odmah reko ovo ce biti super odmor.
Dolazimo u hotel Karawan, u centru grada, na plazi, a u hotelu na recepciji nema klime na 40 stepeni. Kazu nam na losem engleskom da sacekamo jedno sat vremena dok ociste sobe, cekamo mi i cekamo i skoro svi udjose u sobe, a M i ja ostasmo da cekamo sa jos par ljudi. Nekako saznamo da su sobe u pitanju. Kazu nema vise slobodnih soba. Sta sam placala ako nema slobodnih soba, necu valjda spavati na zagusljivoj recepciji. Poslije tri sata znojenja, cekanja i nerviranja, vec sam htjela da me vrate kuci, kad dolazi nas vodic i kaze da nas vodi u hotel pored ovog koji smo platili.
Ulazimo u novi hotel, na izgled nema ni jedne zvjezdice, vec u glavi stvaram sliku katastrofalne sobe. Medjutim tu sam se malo presla, dobile smo apartman sa kuhinjom i friziderom, a sta ti vise treba na +40 nego frizider. Na kraju se ispostavilo da smo M i ja imale vise srece od ostalih. Imale smo uvijek spremljenu sobu, cistu posteljinu i peskire i plus sve to dobile smo puni pansion umjesto polupansiona ali o tome drugi put.

08.08.2005.

Vratila sam se

Evo mene sa odmora. Brzo su prosle dvije sedmice, nisam se ni okrenula i vec sam na poslu. Ali mogu priznati da sam se super provela. Bila sam u Tunisu. I nisam bas odusevila ovom zemljom, ali opet bilo mi je fino i imala sam super vrijeme. Dok saberem sve utiske pa cu malo pisati o mom putovanju kroz Tunis, a i slike treba da sortiram, pa ce biti i slika, naravno propracenih tekstom.
U cetvrtak sam se vratila i dosla sam kuci i nasla sam na mailu vrlo neugodnu poruku u kojoj me obavjestavaju da sljedeca dva mjeseca necu raditi puno radno vrijeme nego samo po pola radnog dana. Razocarenje i ogroman SHOK. Danas dodjem na posao i vidim da kruze dvije-tri varijante o tom mom zaposljenju sljedeca dva mjeseca. Tako da vise ni sama nisam sigurna jel radim do kraja ovog mjeseca puno radno vrijeme ili radim do kraja septembra po pola radnog vremena. U svakom slucaju nije nikako dobro.
Jedino mi preostaje da se bacim na trazenje stalnijeg posla i da za sva vremena batalim strance.
Uskoro cu pisati o mom proputovanju kroz Tunis.

<< 08/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Kontakt Info

BROJAC POSJETA
42511
online
Blogovi
Blogger Sa Malte
Baklava
Moja Kuhinja

Linkovi
InfoBAR!
Posao.ba
Dnevni avaz
Blogger
Statcounter
Jahorina apartman
Dnevnik.hr
KK Bosna

Arhiva
2004
Decembar '04
2005
Januar '05
Februar '05
Mart '05
April '05
Maj '05
Juni '05
Juli '05
Avgust '05
Septembar '05
Oktobar '05
Novembar '05
Decembar '05
2006
Februar '06