Nesto Sasvim Licno

21.07.2005.

Skolska prijateljstva

Jos uvijek sam u osnovnoj skoli. Nevjerovatno kako me jos uvijek vezu super uspomene za taj period osnovne skole. Mozda zato sto sam u osnovnoj dozivjela puno lijepih stvari, a kad je srednja krenula rat je poceo i sve upropastio. Ali necu o ratu sad.
Kao sto rekoh ranije bila sam u ludom razredu i uglavnom smo se svi super slagali. Bilo je izuzetaka koji se jednostavno nisu druzili sa rajom iz razreda. Kao i obicno u razredu ima onaj dio djece koji je fin, uzorni djaci, slusaju nastavnike, a ima i onaj drugi dio koji je problematican, solidni ucenici, ali su stvoreni da ih stalno opominju. Ja sam bila medju finom djecom (fini smo jedino u skoli bili). Bilo je nas devet djevojaka koje su stalno zajedno bile, cak smo sebi i ime dali, ja mislim da je bilo 9a (9 zato sto nas je devet bilo, a zato sto smo sve cure bile i sva imena su zavrsavala na a, pravo glupo obrazlozenje). Sve smo mi zajedno radile, prije skole je bilo obaveno da se nadjemo kod jedne od nas i da smisljamo kojekakve planove. Ako bi se slucajno jedna zaljubila i ‘profurala’ sa tim momkom, drugih osam cura je zajedno sa njima izlazilo napolje. Njih dvoje idu ispred nas, a mi cuvamo svjecu i pazimo sta se desava. O Boze kako smo djetinjaste bile. Ili ako se jedna od nas treba prvi put poljubiti sa momkom, ostale su bile tu da njega ubijede kako se ona vec ljubila i kako ima iskustva, a sta on drugo da radi nego da nam povjeruje.
Nepisem bas ono sto sam ja u svemu tome radila, jer smo jednostavno bile jedno i imitirale smo jedna drugu, isto se oblacile, trudile smo se da budemo iste. Uprvo sam se sjetila kako smo imale dogovor da u skolu oblacimo istu boju maica, pa smo jedan dan bile sve u crnom, drugi u ljubicastom, treci u zutom,… svaki dan druga boja.
Pored onih momaka koje sam ranije spominjala, u skoli je uvijek bilo momcica oko nas. Sto bi se reklo sve cool momke iz razreda smo mi privukle u svoje drustvo, ali nisu bili izuzetak ni momci iz drugih razreda. Valjda smo bile cool, pravile super rodjendanske zabave, uvijek se zezale.
A danas smo uglavnom sve tu u Sarajevu. Sa dvije sam jos uvijek jako bliska i nikad nismo izgubile ono sto smo imale u osnovnoj. Za jednu nemamo pojma gdje je, kad je rat poceo jednostavno je nestala. Jedna radi na FTV kao urednik jedne emisije i cesto je vidim ali na televiziji. Za jednu znam da radi za hor BiH ili tako nesto, cesto je vidim da pjeva kao prateci vokal nekom od pjevaca. Dvije se nalaze van granica Federacije i BiH, a ona deveta se mota negdje po Sarajevu.
Bice jos prica o njima u nekom od drugih postova.

19.07.2005.

Osnovna skola

Isla sam u OS Prvi maj, i za period od 6 do 8 razreda me vezu najljepsi dozivljaji. Prva cetiri razreda sam isla sa jednom ekipom i onda u petom razredu su napravili novi razred, jer je valjda u ostalim bilo previse ucenika pa htjeli da rasterete te razrede. Ja sam bila jedna od ucenika koje su premjestili, to mi je jako tesko palo jer je to znacilo upoznati nove ucenike, ponovo se sprijateljiti, a ja sam bila jedno stidno stvorenje koje se sporo navikavalo na nesto novo.
Tako je peti razred uglavnom prosao mirno, ali negdje u sestom smo postali naludji razred u skoli. Kao da su planski skupili svu super raju u jedan razred, prosjek ocjena je bio solidan. Koliko smo dobri bili u ucenju toliko smo bili losi u discipline. Imali smo one disciplinske sveske i svaki mjesec su birali najbolji razred, a mi smo redovno bili na dnu liste. Nastavnici su sizili zbog nas, nisu nas mogli smiriti, ni na casu, a ni van casa, razredna je htjela dici ruke od nas jer nam nije bilo pomoci. Definitivno smo bili najslozniji razred u svim podlim planovima. Ja mislim da smo iz moje generacije prvi kolektivno pobjegli sa casa. Tad se nevjerovatna frka digla oko toga, svi smo dobili neopravdan cas i ukor, osim 3-4 izuzetaka koji su se bojali pobjeci sa nama, u skoli su uvijek postojali izuzetci. Poslije prvog puta uvijek uslijedi i drugi, treci. Jednostavno smo bili na crnoj listi u skoli.
Ima toga jos ali o tome sutra.

19.07.2005.

Jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii polozila sam

Sedam dana iscekivanja, je proslo. Danas izasli rezultati iz ispita uvod u programiranje i kad sam sebe vidjela na listi polozenih vristala sam po kancelariji. Bila sam izgubila svaku nadu da cu poloziti.
Prvo sam se trazila medju onima koji su uradili na granici i trebaju jos uraditi i seminarski, i tu me nije bilo, srce mi je lupalo ko ludo. Sta drugo pomisliti nego da sam pala i bacim se na spisak onih koji su pali, kad ni tamo me nema, vec sam pomislila da su izgubili moj rad, i onda krenem redom po spisku i nadjem se. Nisam mogla vjerovati, vise nisam bila sigurna ni jeli to moj broj indexa.
Jednostavno sam presretna, imam cistu prvu godinu i u septembru spremam napad na ispite iz druge godine. Sad mogu na odmor bez ikakvog opterecenja i dobro se porvesti.

18.07.2005.

Evropa

Sa 11-12 godina sam krenula sa prvim “ozbiljnijim” izlascima. U modu uslo da se ide u diskoteku u hotelu Evropa, od 17:00 do 20:00, samo za djecu. Totalno smo usli u taj fazon, muzika, momci…
Muzika je bila od rap (jedino se secam MC Hammera), pop, rock, do BROS momaka, prosli smo razne faze.
Momci su bili posebna prica, sjecam se nekih imena Haris, Damir, Amir, Stevo, Vedran, Kan, Vanja… svaka od cura je imala jednog izabranika za sebe. Te momke smo upratili skroz, gdje stanuju, u koju skolu idu, brojevi telefona, kad je ko rodjen, gdje izlaze, s kim se zabavljaju, sve smo znali, a kako smo dolazili do informacija to samo ptice znaju. Vazno je bilo saznati sto vise i obavezno ih zivkati na telefon i predstavljati se laznim imenima, kao fol da nas ne provale, a u sustini nisu ni znali ko smo. Djecija posla. Ja sa bila ludo zaljubljena u jednog od njih i mislila sam da me to nece nikad proci, a danas sam raja sa njim.
Sjecam se da smo u Evropi gledali jedu utakmicu, znam da je igrala Jugoslavija protiv nekoga, mozda Argentina, bila je neka finalna utakmica ili tako nesto. To je bio za mene nezaboravan dogadja, sva raja sjede u onom podrumu od diskoteke, gledamo utakmicu, cak smo i Yu zastavu imali i navijamo ludacki. Ne sjecam se kakav je rezultat bio na kraju ali znam da smo poslije utakmice svi izasli napolje i po gradu budalesali, u koloni se vracali kuci, sjedili na autima dok je kolona auta isla kroz grad. Cak sam i kuci kasnila, ali sa se izvukla sa pricom da tramvaji nisu radili pa smo morali pjeske kuci. U nekom od mojih dnevnika imam isjecak iz novina poslije te utakmice….
To su bila prva prava zaljubljivanja, i upoznavanja sa nekim drugim nacinom zivota.

15.07.2005.

Pripreme

Nekad u cetvrtom osnovne moja sestra pocne trenirati atletiku, i mene su nagovarali ali sam uvijek bila antitalenat za sport, tako da me nisu uspjeli nagovoriti na tu ludost. A mozda mi je to zivotna greska, mozda bi bilo nesto od mene na sportskom planu. Skijanje je ipak ostala moja prva sportska ljubav, ali samo amaterski sto bi se reklo.
Uglavnom seka je bila dosta uspjesna, bilo je nekih medalja, sa 15-16 godina je pretrcala maraton 42 km, volila je da trci i niko je nije mogao sprijeciti u tome. Tako je sa svojim klubom isla na pripreme u Makarsu na zimskom raspustu. A roditelji posalju stariju sestru (tj. mene) da cuva mladju, jer je bila poznata po svojim fix idejama. Prve godine u Makarskoj stave mene u sobu sa nekom djevojkom, a sestru sa drugaricom koja je luda ko i ona.
Sad kad se sjetim imali su moji pravo sto su mene slali sa njom.
Ona je tamo samo belaje pravila. Starijim momcima su njih dvije narucivale budjenje u 3-4 ujutro, a oni su ludili zbog toga jer ih to probudi i spreme se da idu na trening i onda vide mrak i skontaju koliko je sati. Naprave urnebes u sobi i hoce da pospreme sobu, a jedino sto im padne na pamet je da uzmu cetku iz wc da pometu sobu (to samo djeci moze pasti na pamet), i kad sve to zavrse pored kreveta one prostru deke na pod i spavaju na podu da budu blize jedna drugoj. To je bio samo pocetak, u neka doba im je palo na pamet da igraju bilijara i odu i ukradu kuglu. Sta ocekivati nego frku, treneri ih odma htjeli poslati nazad za Sarajevo, one nece da kazu gdje je kugla, frka u hotelu, djeca ukrala kuglu. Da bi izgladile sve to pojavljuju se sa kuglom i kazu kako su nasle kuglu na nekom od spratova u hotelu, one isle stepenicama i nasle kuglu. Nije to pilo puno vode, ali su uspjele nagovoriti trenere da ih ne vrate za Sarajevo. A ja sam bila samo posmatrac u tome i nisam mogla nista da uradim jer sestra nije slusala nikoga. Zato je sljedece godine trener skontao da je ipak bolje da ja spavam sa njima dvjema u sobi. Pravile su manje probleme, ali sam ovog puta i ja bila malo neozbiljnija nego prethodne godine, samo su poljevale vodom raju sa balkona, i opet su spavale na podu da su blize jedna drugoj, pravile su urnebes po hotelu.
Vise se i ne sjecam koliko smo godina imale tada, valjda 12 ili 13, ali bile su to najsladje godine, dok nismo imale pojma sta znaci pravi zivot.

15.07.2005.

Razbijeni sat

Kao sto rekoh nije se sve izmedju sestre i mene svodilo na svadju. Koliko god smo nervirale jedna drugu toliko smo bile i slozne. Kad je trebalo da se udruzimo protiv roditelja uvijek smo se slagale.
Sjecam se da smo jednom igrajuci se sa teniskom loptom u kuci razbile zidni sat, koji je bio vjencani poklon mojim roditeljima. Znale smo da ce biti belaja i kako uopste saopstiti da je tako nesto razbijeno. Da bi ispale fine skontale smo da napravimo rucak i da iznenadimo roditelje. Sa 10tak godina nismo puno znale kuhanju ali zato postoje ujne, tetek i strine da pomognu. Napravimo se lude nazovemo neku od njih i onako umiljato izvucemo recept za jelo, nesjecam se sta je bilo, zavrnemo rukave i napravimo super rucak. Roditelji dosli, mi im nista ne govorimo, nego im serviramo rucak, ali kao i svaki roditelj, mama odma skonta da nesto tu nestima. Sta i ocekivati nego da budemo provaljene. Nas trud oko rucka nije puno pomogao da se mama ne izdere i da nam ne ocita lekciju. Za par dana je sve bilo zaboravljeno kao da se nista nije desilo.
Kad razmislim to je bio samo jedan od niza dogadjaja koji se desio, a o tome drugi put ili u toku ovog dana, odoh malo zaradjivati.

14.07.2005.

Sestra i ja

Kao dijete sam bila poprilicno mirna i tiha, uvijek negdje u pozadini. Nisam volila da budem u centru paznje, doduse ne volim to ni danas. Imam sestru mladju skoro dvije godine, ona je bila totalna suprotnost od mene, pravi zvrk. Uvijek smo se svadjale.
Kad je bila beba ja sam bila ta koja je nju maltretirala, uzimala sam joj cucle. Kod mene je uvijek bilo po 5-6 cucli dok je ona plakala bez i jedne (to znam iz prica a i imaju slike kao dokaz). Mozda mi se zbog toga kasnije svetila i uvijek se svadjala i tukla samnom. U skoli smo uvijek bile u istoj smjeni, tako da je u kuci obicno nastajao lom. Znale smo se ganjati nozevima po kuci, sreca nikad nije bilo nekih incidenata. Jednom smo razvalile vrata od kupatila izbile smo bravu i nekako smo to morale da pravimo da nam roditelji ne bi skontli, a da li su skontali ne znam nikad nisu nista rekli.
Ali nije se uvijek sve svodilo na svadju.

13.07.2005.

Ispiti zavresni, pa da pocnem sa necim novim

Ispitni rokovi su prosli, nije bilo kako sam planirala, ali sta da se radi, idemo dalje. Mozda cu sad imati malo vise vremena za pisanje.
Rekla sam da cu pisati o nekim stvarima iz proslosti. Ali vise ni sama ne znam da li je to dobra ideja. Ma pusticu nek me nose sjecanja na neke stvari, pa kako ispadne.
Listam i druge blogove i sve cesce raja pricaju o nekoj proslosti, o djetinjstvu, o stvarima koje su se desavale,… Izgleda da svi listamo stare stranice nasih zivota, i mozda zelimo da se prisjetimo nekih ljepsih vremena ili jednostavno zelimo da se preispitamo kako smo dosli do tacke na kojoj se danas nalazimo.
Moj zivot je imao dosta padova i uspona, nista pretjerano ali ipak su ostale neke posljedice, sjecanja, osmjesi, suze,… svega ima tu.
Mislim da cu ipak poceti da biljezim neke davne dogadjaje, jer sjecanja su vec pocela da nadolaze.

05.07.2005.

Dvojnik

Pojavila se moja dvojnica na bloggeru. O cemu se u stvari radi. Jutros gledam osvjezene blogove i ni manje ni vise naletim na blog sa imenom "Nešto sasvim lično". Prvo me je zbunilo to sto znam da nisam jutros nista pisala na blogu, a drugo sto mi je odma upalo u oci je sto u nazivu bloga imaju slova koja ja ne koristim ščćžđ.
Malo sam prosla ostalim blogovima po abecednom redu i nisam vidjela ni jedan slican slucaj. Da li mi se svidja sve to? Nemam pojma. Da li to znaci da imam konkurenciju? Ne bojim se konkurencije, jer ne pisem radi drugih, pisem radi sebe. Pisem ono sto osjecam i sto zelim da na neki nacin ostavim trag mojim usponima i padovima.
Ali kako god da okrenem ne svidja mi se sto postoji dvojnik.

<< 07/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Kontakt Info

BROJAC POSJETA
42099
online
Blogovi
Blogger Sa Malte
Baklava
Moja Kuhinja

Linkovi
InfoBAR!
Posao.ba
Dnevni avaz
Blogger
Statcounter
Jahorina apartman
Dnevnik.hr
KK Bosna

Arhiva
2004
Decembar '04
2005
Januar '05
Februar '05
Mart '05
April '05
Maj '05
Juni '05
Juli '05
Avgust '05
Septembar '05
Oktobar '05
Novembar '05
Decembar '05
2006
Februar '06