Mladic je prisustvovao biblijskom susretu. Propovjednik je govorio o osluskivanju Bozjega glasa i poslusnosti. Mladic se u nevjerici pitao: “Govori li Bog ljudima jos uvijek?”
Nakon sluzbe sa prijateljima je otisao na kafu. Raspravljali su o biblijskoj poruci koju su culi. Nekolicina ih je govorila o tome kako ih je Bog vodio na razlicite nacine. Bilo je vec deset sati kada je mladic krenuo kuci. Vozeci, poceo je moliti: “Boze, ako jos uvijek govoris ljudima, govori i meni. Ucinit cu sve sto je u mojoj moci da poslusam.”
Vozeci glavnom ulicom, javila mu se cudna misao da stane i kupi galon mlijeka. Protresao je glavom i glasno upitao: “Boze, jesi li to ti?” Nije dobio odgovora i nastavio je voznju. Ali opet, misao: “Kupi galon mlijeka”. Mladic je razmisljao o Samuelu koji isprva nije prepoznao glas Bozji pa je otrcao k Eliju. “U redu, Boze, za slucaj da si to ipak ti, kupit cu galon mlijeka.” Nije izgledalo tesko za jedan test poslusnosti. Uvijek moze iskoristiti to mlijeko. Stao je, kupio ga i nastavio voznju kuci.
Dok je prolazio pokraj Sedme ulicom, opet je osjetio poticaj: “Skreni u tu ulicu.” To mu se ucinilo ludim i jednostavno je produzio dalje. Ali ponovno je osjetio da je trebao skrenuti dolje. Na slijedecem raskrscu okrenuo je i vrativsi se skrenuo u Sedmu. Napola saleci se rece:
“U redu, Boze, hocu.” Vozeci se nekoliko blokova dalje odjednom je osjetio da treba stati.
Popeo se na ivicnjak i pogledao oko sebe. Nalazio se skoro u poslovnom dijelu grada. Nije to bilo najbolje, ali ni najgore naselje. Trgovine su bile zatvorene, a vecina kuca u mraku, kao da su ljudi bili vec u krevetima. Opet je osjetio nesto “Podi i daj to mlijeko ljudima sto stanuju u kuci preko puta.”
Pogledao je prema kuci. Bila je mracna i izgledalo je kao da su ljudi negdje otisli ili vec zaspali. Vec je htio otvoriti vrata auta, ali se zavalio natrag u sjedalo.
“Gospodine, ovo je ludost. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim biti ce bijesni, a ja cu ispasti glup.” Opet se javio taj osjecaj da treba poci i dati im mlijeko. Konacno, otvorio je vrata automobila.
“U redu, Boze, ako si to ti, poci cu na ta vrata i dati im mlijeko. Ako zelis da ispadnem glup, u redu. Zelim te poslusati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu, ali ako se odmah ne jave, idem. Presao je preko ceste i pozvonio. Zacuo je nekakvu buku iznutra. Odjeknuo je muski glas: “Tko je to? Sto trebate?” Vrata su se otvorila prije nego sto je mogao pobjeci. Pred njim je stajao covjek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je cudan izraz na licu i nije izgledao sretan sto vidi stranca na svom pragu. “Sto je to?” Mladic je pokazao mlijeko: “Donio sam vam ovo.”
Covjek je uzeo mlijeko i sjurio se hodnikom vicuci nesto na Spanjolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila zena noseci mlijeko u kuhinju. Covjek ju je slijedio drzeci bebu na
rukama. Beba je plakala. Covjeku su se suze slijevale niz lice. Poceo je govoriti napola placuci: “Upravo smo molili. Imali smo ogromne racune ovaj mjesec i ostali smo bez novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleci, trazio sam od Boga da mi pokaze kako da nabavim nesto mlijeka.”
Njegova zena uskliknula je iz kuhinje: “Trazila sam ga da posalje andela da nam donese. Jesi li ti andeo?” Mladic je posegnuo u noveanik, izvukao sav novac sto ga je imao i gurnuo u covjekovu ruku. Okrenuo se i posao prema autu dok su mu se suze slijevale niz lice. Znao je da Bog jos uvijek uslisava molitelje.

Komentariši