*****

Probudila me kisa, a bilo je tako slatko spavati. Snovi su dolazili i odlazili.
Spremila sam se za posao i izasla iz kuce. Auto je jos uvijek zatrpan u snijegu, cak ni kisa nije uspjela da istopi one naslage snijega na parkingu.
Uputila sam se prema tramvaju, i mozda sam po prvi put u zivotu uzivala u kisi. Nije tmurno napolju, nekako je svijetlo, nema minusa, toplo je.
Idem, razmisljam i gledam snijeg oko mene. Nekad je bio tako bijel i cist, upravo onakav kakvi mi treba da budemo. A isprljao ga je smog, kamencici, ljudi,… I posmatram kisu i imam osjecaj kao da je dosla da opere prljavstinu sa snijega, sa ulice, cak imam osjecaj da je tu da opere i ljude i da otjera sve ruzno.
Ovo je dan pun pitanja na koja ce se mozda i odgovor pojaviti.

1 komentar

Komentariši