Nesto Sasvim Licno

31.12.2004.

Sretna Nova godina


Nova godina i … Novi pocetak

Neka Nova godina ispuni vas dom sa srecom, srce sa ljubavlju, zivot sa potrebama, dusu sa duhovnom snagom, tijelo sa dobrim zdravljem, um sa mudroscu i vas kompjuter sa puno RAMa……

30.12.2004.

Uh

I "super" zavrsetak ove godine. grrrrrrrrrrrrrrrr
Juce poslije posla izadjem i krenem prema autu i taman da ubacim kljuc u bravu skontam da mi vire zice na mjestu gdje je bio kasetofon, i prvo sto mi je proslo kroz glavu kako su ga uzeli kad su mi vrata regularno zakljucana i nista nije razbijeno. I malo bacim pogled na zadnja vrata i imam sta vidjeti, kreten razbio staklo otkljucao zadnja vrata i preko zadnjeg sjedista izvuko kasetofon. Sreca u nesreci je sto kasetofon nije bio od onih skupih i sto ce me popravka stakla doci mnogo manje nego sto sam ocekivala.
A u svemu tome, mozda izadje i nesto lijepo. Nisam ni prva ni posljedna koja je ostala bez kasetofona.

29.12.2004.

Prodje i ovaj dan

Vec 3 sata, a ja uopste nisam ni skontla da je vrijeme proletilo.
Znaci da je dan prosao u radu. A sta sam radila, svasta po malo. Treba da uradim seminarski iz Uvoda u baze podataka pa sam se fino bacila u piskaranje ili bolje receno u smisljanje citave baze. Treba sve to smisliti, sloziti i da sve radi kako treba i naravno da asistent kaze da je super i da sam prosla, makar sto se baze tice a poslije toga treba spremiti propratnu dokumentaciju. Bice tu posla, ali makar je zanimljivo raditi.
I ovaj dan se priblizio kraju a od Nove godine na djeli jos samo dva dana i par sati. Brzo sve prodje.
Da li je ova godina bila uspjesna ili ne?
Unekim stvarima jeste u nekim ne. Uspjela sam dati uslov za drugu godinu sto je super, jos uvijek radim ali u potrazi sam za novim poslom, momka nisam nasla sto nije nikako super ali sljedece godine mozda vise srece, ima tu jos uspjeha i neuspjeha samo se treba svih sjetiti.
Polako idu pripreme za docek Nove godine. Eto maloprije mi pala na pamet ideja da je ipak bolje ostati kod kuce, zovnuti jedan broj ljudi i malo se zabaviti. U sustini dan ko i svaki drugi, neki ce samo malo vise popiti, a neki ce prosto prespavati.
A ja cu da napravim sebi zabavu i da otkacim.

28.12.2004.

Moda

Upravo se vratih iz grada. Malo sam prosetla Titovom i po ko zna koji put se zapitala "U kojem pravcu ide moda u nasoj zemlji?". Ovo je definitivno katastrofa.
Ide ispred mene djevojka sa momkom, on solidno obucen, a ona vjerovatno nema ogledalo kod kuce. Zelena zimska jakna sa kaisem koji je maximalno stegnula, i nekom vrstom krzna oko vrata, crne samtane pantalone kod kojih su rubovi nogavica bukvalno iscjepani (vjerovatno zato sto su previse duge pa valjda trenje od beton ih unistio), a mozda to tako treba, i naravno na nogama ima bijele cipele/cizme sa spicem tzv. spicoke, sa tankom petom i nekom kopcom naprijed, koje se apsolutno ne slazu sa ostalom garderobom, da li je imala tasnu nesjecam se. I onda se pitam da li tim momcima odgovara da im djevojka seta ko nekakva nakaza.
Skoro svaka mladja djevojka je slika one druge, sve su uniformisane, a garderoba je 'Made in Sirano'. Mozda nisam u modnom trendu ali mi se stvarno ne svidja kad djevojka obuce bijele cizme i to obavezno spicoke sa tankom stiklom i kad uvuce farmerke ili neke druge pantalone u cizme.
Mozda sam ja suvise klasicna sto se tice garderobe ili sebe malo cesce pogledam u ogledalo da vidim na sta licim kad izlazim u grad.
Gdje su nestali klasicni sportski i elegantni stilovi?

28.12.2004.

Smisao bloga

Vec neko vrijeme razmisljam o smislu pisanja bloga. Neka mi dodje neka fina inspiracija pa i napisem nesto sto ima makar malo logike, a nekad, kao npr juce prvo sam se istresla jer kisa pada pa mi onda bilo super jer je sunce izaslo.
Da li sve to ima ikakvog smisla. Mozda i nema za ljude koji citaju, ali u tim momentima to sto napisem meni puno znaci.
Mozda je dobra stvar sto se mozemo kriti iza razlicitih naziva bloga jer u sustini mnogi i ne znaju o kojoj se osobi radi. Evo ja sam se sakrila iza mog bloga. Zasto? Mozda zato sto me ljudi prepoznaju po mom nicku, a samo sam htjela ostati anonimna.
Kad zanemarim to zasto sam blogu dala bas to ime i zasto moji postovi izgledaju tako kako izgledaju.
Dolazim do zakljucka da se ja super osjecam kad pisem. Nekad imam osjecaj da svu svoju negativnu energiju i nervozu, a isto tako i srecu i lijepe momente mogu staviti na jedno mjesto. I nekad u nekom odredjenom trenutku srece ili tuge se mogu vratiti i prisjetiti da nije sve sve tako crno i da ima i gorih dana koji su iza mene.

27.12.2004.

Sunce

Ja se taman pozalila kako je kisa i kako je sve tmurno nikakvo, ... i sunce izadje. I odma sve vedrije i veselije i ja odma veselija, osmjeh na licu. Odoh prosetati na pauzu, da udahnem malo sunca.
Najljepse kad poslije kise dodje sunce.

27.12.2004.

Kisa

Fuj, fuj, fuj,....
Mrzim je jer mi se onda spava, jer sam neraspolozena, jer je tmurno a i ljudi su onda uzasno tmurni. Bude sve mokro, auti ne obracaju paznju na pjesake i isto kao da namjerno idu u svaku lokvu na cesti. Moras nositi kisobran, a pored ovog vjetra koji duva i nema neke velike koristi od njega. Samo gledas kako ce vjetar iskriviti i razvaliti kisobran.
Sama pomisao da treba izaci na ulicu, pokvasiti pantalone, pokisnuti,....
Jednostavno mi se ne izlazi iz ove hladne kancelarije.
A nekad ko mala sam obozavala izaci na kisu i kisnuti, kosa bude mokra, voda se slijeva sa kose, a ljudi u mene gledaju s cudjenjem i cujes kako govore "Danasnja omladina nije nikako normalna!"
E bila su to slatka vremena kad covjek nije imao briga.
Mladost ludost.

26.12.2004.

Dan iz snova

Negdje od 4 sata poslije podne sam pratila na OBN “Dan iz snova”. Nisam gledala od pocetka, ali odma mi se svidjela porodica iz Zenice i svo vrijeme sam navijala za njih. Oni iz Banja Luke su mi bili nekako odbojni, gospodja se svo vrijeme pravila pametna. A oni iz Zenice su bili tako slatki, i mnogo su ljepse birali stvari.
Smrc, smrc, smrc …… Tako mi je zao sto na kraju pobjedise Banjalucani. Ipak su Zenicani zasluzili da pobjede, cak je i vise ljudi glasalo za njih, a totalno bezveze su fulili “Dan iz snova”.
A kakav bi bio moj dan i iz snova?
Dok su one porodice kupovale razmisljala sam sta bi ja uzela i vec sam vidjela moj stan opremljen, u potpunosti stare stvari zamjenjene novim. A u dnevnoj sobi sam vec vidjela tv na zidu, da ne zauzima previse prostora, onda laptop, masinu za sudje, novu kuhinju, neku garniture od eko koze, a mozda i prave koze. Novi krevet i napokon novi ormar, ali onaj americki ko iz snova. Opremila bi stan po posljednjoj modi.
I ipak je dosta mastanja, treba se vratiti u stvarnos. Taman na OBN pocinje sladak film prije spavanja.

23.12.2004.

Sretan Bozic


I ovaj dan zavrsio, i sljede tri dana odmora. Mozda se javim za vrijeme vikenda, a mozda i ne.

Jesus humbled Himself. He went from commanding angels to sleeping in the straw. From holding stars to clutching Mary's finger.
The palm that held the Universe took the nail of soldier.
Why?
Because that's what love does. The gift of God. The Birth of Christ. This is Christmas. This is love.

Zelim svima koji slave sretan Bozic i puno blagoslova.

23.12.2004.

Dobro jutro

Novi radni dan. Jutro kao i svako drugo radno jutro. Pocne sa paljenjem kompjutera, provjeravanjem e-maila, a u posljednje vrijeme obavezno idem da vidim sta ima novo na blogu, da li je neki novi blog (post) osvanuo ili se mozda rodio novi blogger, onda ide citanje novina, jutarnja kafa, ili caj. I ne okrenes se a 10 sati vec doslo.
U novinama po obicaju nista novo, u sustini i ne procitam sve, vazno je samo da se prelistaju, da mi slucajno sta ne promakne.
I tako odoh ja u nove radne pobjede, a svom radnom i neradnom narodu zelim dobro jutro.

22.12.2004.

Recepti

Evo par recepata za nastupajuce praznike.

Pašteta od tunjevine
Vrijeme pripreme: 15 min.
Sastojci:3 tvrdo kuhana jaja, 10 dkg sira podravca, 10 dkg majoneze, 1konzerva tunjevine, so, biber
Priprema: Za pripremu je potreban mikser(multipraktik). U multipraktik staviti narezana tvrdo kuhana jaja, sir, tunjevinu i na kraju majonezu, so i biber. Sve to miksati par minuta i nakon toga paštetu staviti u frižider pola sata.
Paštetu možete mazati na tost ili prepečenac.

Salata od tune
Vrijeme pripreme: 15 min.
Sastojci: 250 dag Barila tjestenine, tuna u konzervi (po mogućnosti Rio Mare), 100 dag kukuruza iz konzerve, pet komada kiselih krastavaca srednje veličine, dvije paprike srednje veličine, bosiljak, maslinovo ulje, sirce, so, biber
Priprema: Tjesteninu skuhati i ohladiti, zatim dodati narezane paprike, kisele krastavce, kukuruz i začine.
Sve dobro izmiješati i na kraju dodati tunu iz koje ste iscijedili ulje, te potom izmješati sve skupa.

TARTAR-UMAK
Sastojci: 2 tvrdo kuhana žumanca, 1 kasika senfa, 2 kasike majoneze, 2 kasike kisele pavlake, 2 mala kisela krastavca sitno nasjeckana, 1 mala kasika isjeckanog peršunovog lišća, 1 mala kasika sitno isjeckanog luka, so i biber
Priprema: Kuhane žumanca propasirajte viljuskom, dodajte senf, so i biber, majonezu, kisela pavlaka, krastavce i prešun. Dobro promiješajte.

NJOKI
Sastojci: 1,5 kg Krompira, 60 dag brašna, so, 3 jaja, 8 dag maslaca
Priprema: Skuhajte, ogulite i protisnite krompir. Posolite, pomiješajte s brašnom i jajima. Zamijesite tijesto, oblikujte tanke kobasic i narežite na komadiće. Skuhajte ih u slanoj i pouljenoj vodi.
Njoke ne kuhati pre dugo, tj. kuhati ih dok ne isplivaju na površinu.

Uzivajte

21.12.2004.

Podne proslo

Evo podne proslo. Ja sam jos gora. Sad je ono cudno stanje preslo na pospanost.
Da li kafu da popijem? Inace je ne pijem pa mi najcesce ni ne pomogne kad je popijem. Sve kontam da izadjem na pauzu, da malo prosetam gradom ali kad pomislim na ovu zimu i ne izlazi mi se napolje.
Sto je ovaj danasnji dan tako cudno monoton?

21.12.2004.

Upitnik

Neki cudan osjecaj je u mojoj glavi. Sjedim pred kompjuterom i citavo jutro nesto trazim, a u principu i ne znam sta trazim. Tako se osjecam prazno, a opet sam mirna. Sve mi svejedno hoce li mi neko nesto reci, ili traziti da uradim. Sve mi izgleda tako daleko, a opet sve je tako blizu.
Da li je to zbog nadolazecih praznika, zbog toga sto nema puno posla, ili zbog sve blizih ispitnih rokova ili ko zna zbog cega?
Danas je sve u obliku jednog velikog upitnika. A opet ne treba gubiti nadu. Mozda ce podne biti mnogo bolje.

20.12.2004.

Snijeg

Obozavam snijeg. Gledam kako pada. Osmjeh na licu. I sto je najvaznije bice skijanja.

20.12.2004.

Tattoo

Prosto obozavam tetovaze. Da li sam ih uvijek volila? Nemam pojma. Kad sam bila mladja i dok sam bila pod okriljem mojih roditelja nisam nesto mastala o tetovazama. Jer kad bi mami tako nesto spomenula odma bi mi slozila hiljadu prica. U osnovnoj skoli sam imala zelju da probusim jos dvije-tri rupice u uhu, i uvijek mi je mama govorila, "To je moda samo ove godine, sljedece ce biti nesto drugo u modi" I tako ja kao poslusna djevojcica odustanem za tu godinu i onda dodje sljedeca, a raja jos uvijek buse usi. Kad sam imala dovoljno godina da radim sta hocu uzmem iglu u ruke i probusim uho. Jedno dvije godine sam nosila tri nausnice u jednom i dvije u drugom uhu, a onda me valjda prosla ta furka i skontam da je ipak ljepse imati po jednu u svakom uhu, makar ne moram trositi pare na dodatne rupe.
Onda odjednom mi padne na pamet da uradim tetovazu. I tako dvoumila sam se jedno vrijeme, hiljadu misli kroz glavu prodje. Ako uradim to ostaje za cijeli zivot, da li stvarno to zelim uraditi, dali cu se pokajati,... hiljadu zasto hijadu zato. Mozda se nikad ne bi ni odlucila na taj korak da moj ex dragi nije imao tri fenomenalne tetovaze. I tako jedno jutro idem na posao i razmisljam o tetovazama, da li da uradim ili ne. U glavi sam imala samo jednu sliku koju sam par dana prije toga vidjela na internetu. U roku od sedam dana sam otisla i dogovorila termin i uradila tetovazu. Bolilo jeste, 15-tak dana sam se napatila dok sve nije proslo. Sad kad pogledam unazad dvije i po godine, nije mi zao sto sam je uradila. Postala je sastavni dio mene. Volim sto je tu.
Da li cu uraditi jos jednu? Ne znam. Mozda opet jedno jutro osvane sa idejom da zakazem termin za novu tetovazu.

18.12.2004.

Petak vece / Subota odma iza ponoci

Evo petak prodje a dodje subota. A ja se pitam u ove sate sto nisam izasla napolje. Dosla sam s posla i zavalila se na trosjed i pocela da gledam glupe serije na TV. Do 20:00 se mogu naci samo spanske-meksicke sapunice, a poslije 20:00 je vec druga prica, tad se moze naci i nesto zanimljivo od humoristickih serija, recimo na TV Novoj petkom u 20:00 ima simpaticna porodicna serija "U sedmom nebu", a odma nakon toga u
20:55 "Moj grčki život", serija koja u stvari predstavlja nastavak filma "Moje Grcko vjencanje", nije ni ova losa, ako nista drugo moze se covjek nasmijati. Poslije toga slijedi jos neka serija i onda film "Memento" koji sam davno gledala i rekla sam da ga vise nikad necu pogledati jer je suvise tezak da se uprati. Lako je gledati film koji ide od nekog pocetka prema kraju, ali Memento ide od nekog kraja prema pocetku desavanja i svo to vracanje unazad me totalno zbuni da vise nisam ni znala sta se na pocetku filma desavalo. Tek sad vam nije jasno o cemu pricam. Ma nije ni vazno.
Idemo dalje da vidimo sta se desava na TV, negdje oko 22:00 sam prebacila na Hayat i svega 2-3 minute gledala "Najpozeljnijeg nezenju" i posto sam po hilajditi put skontala da je to velika glupost odma sam i odustala od gledanja, sreca brzo zavrsi i onda je pocela serija, spanska naravno, ali to nisam odgledala posto sam zaspala. I eto probudim se maloprije i skontam da prodje petak, a ja kuci ostala. I reko kad je vec petak onda mogu malo i na kompjuter otici, da vidim da li se nesto novo desilo od kad sam dosla sa posla. Kao i obicno manje vise nista novo.
Malo protabirila stranice koje posjecujem, na forumima nista novo, ... u sustini internet ko internet svega po malo ima.
Onako za kraj bi vam preporucila jedan forum koji posjecuju ovisnici o raznim drogama i alkoholu. Forum sam pocela posjecivati jer smo u firmi radili sa nekim organizacijama koje rade sa bivsim ovisnicima. Tamo sam otisla vise iz znatizelje, i evo vec dosta dugo ga posjecujem, ne ucestvujem udiskusijama ali samo citam ono sto pisu ljudi i stvarnose tu moze vidjeti kroz sta sve ti ljudi prolaze. A preporucila bi vam da procitate nevjerovatnu pricu Miklosiceva 9 (moja ispovijest), koja vas prosto tjera da ostanete do kraja.
Laku noc do sljedeceg posta.

17.12.2004.

FIT

Fakultet Informacijskih Tehnologija ili skraceno FIT se nalazi u Mostaru. Fakultet kao i svaki drugi ima svojih mana, ali i prednosti. Ono sto je mene privuklo na ovaj fakultet je sto daju dvije opcije za vrstu studiranja, a kako god okrenes redovan si student. Znaci moze se birati izmedju redovnog studenta koji nastavu prati u Mostaru i DL (Distance Learning) studenta koji nastavu prati putem interneta, a ispite polaze u Mostaru. Od svega ova opcija polaganja ispita u Mostaru me nekad nervira, posebno kad moram ici radnim danom, a slobodan dan nece da odobre na poslu. Doduse ja sam imala srece pa mi nikad nisu pravili problema oko toga, ali problem je kad recimo imas 2-3 dana za redom ispite i treba svaki dan ici relaciju Sa-Mo-Sa. E to je iscrpljujuce.
Profesori su uglavnom OK, ima ih ovakvih, ima ih onakvih ali u sustini uglavnom su fer, maker su bili na I godini, a na II godini tek treba da vidim sta tacno traze. Ali kako mi se cini nece to biti lako. II izgleda mnogo teza, ali ako hocu da zavrsim onda moram i zagrijati stolicu. Slabo se sta moze poloziti na lijepe oci.
Jedna vrlo pozitivna stvar tokom ljetnih ispitnih rokova je sto je blizu mora, naravno u odnosu na Sarajevo. To treba vidjeti i dozivjeti kad studenti dodju na ispit i kad ispit zavrsi u neko pristojno vrijeme (11:00, 12:00). Fino se svi pokupimo u nekoliko auta i uputimo se u pravcu mora i zauzmemo jedan dobar dio plaze. I onda nastaje super dernek, a ako se jos desi da se zanoci, pa prespava u autu ili ako imas srece pa nadjes neku sobicu, …. Uh kako je tek onda dobro.
A opet kad dodje zima, i kad se priblize ispiti, koji samo sto nisu pokucali na vrata, onda se spakujemo iz raznih djelova nase drage BiH i uputimo se u toplije krajeve. Kad vec ne mozemo taj dan na skijanje ici onda makar mozemo pobjeci iz smoga i magle.
Ma ono, kako god okrenes najbolji je studentski zivot.

16.12.2004.

Fast Food

Sinoc legnem da spavam i odjednom mi se po glavi pocnu motati krofne, ali ne bilo koje krofne. Pale su mi bas na pamet one, ovoga ce se sigurno sjetiti malo starije generacije, koje su se prodavale prije rata pored Ekonomskog fakulteta. Bile su velike sa puunooooooo cokolade, njami, njami, ... opet mi se jedu cim pomislim na njih. Nemam pojma odakle bas krofne posto ih pravo rijetko jedem. I dok razmisljam o njima misli skrenem na fast food.
Dok sam isla u skolu i nisam toliko razmisljala o brzoj hrani. Obicno sam na velikom odmoru imala toliko para da kupim sebi neki sendvic, grickalicu,... a poslije skole me je uvijek cekao rucak kod kuce, koji se morao pojesti.
Ali od kad sam sama pocela zivjeti shvatila sam puno znacenje fast food. Kuci najcesce nema gotov rucak, jer ujutro izletim iz kuce da ne bi zakasnila na posao, a kad se vratim obicno sam umorna da bi bilo sta skuhala. Ali zato ima na svakom cosku besplatna dostava sve vrste hrane. A na poslu kad sam gladna ili narucim nesto da mi donesu ili skoknem do prvog fast food mjesta da uzmem nesto da pojedem na brzinu.
Najcesca mjesta koja posjecujem su Pomodorino, imaju super sendvice, a ni pizza nije losa, U2, Hot pizza, razne cevabdzinice, moja najbolja je Zeljo, a u vecernjim satima najbolje mjesto za hamburgere je kako moja raja zovu otrov, kiosk na Bjelavama kod Studentskog doma, poslije 21:00 je uvijek guzva, i da ne nabrajam vise, ima toga previse u ovom gradu.
Da li je sreca ili nesreca sto kod nas ne postoji McDonald's? Znam da bi sve svoje pare ostavila tu.
I onda se pitamo zasto u ovom gradu ima sve vise 'elegantno popunjenih ljudi'? Nije ni cudo sto fast food zovu Junk food.

15.12.2004.

Auto-Car-Automobil

Jutros idem na posao sa svojom "limuzinom" i nesto posmatram auta koja prolaze. Za zemlju koja kuka kako niko nema para, kako smo vrlo siromasni, bla bla bla... imamo definitino previse auta. I kad bolje pogledam imamo vrlo luksuznih, novih i jako skupih auta. Ali opet u svemu tome ima i onih koji su prave krntije i samo smetaju na cesti, usporavaju saobracaj i poprilicno nervozne vozace jos vise nerviraju kad idu glavnom cetom 40 na sat.
Posto u danasnje vrijeme sve dijelimo na vrijeme prije i poslije rata, tako cu i ja da se malo vratim u vrijeme prije rata.
Prije rata je na neki nacin bas bilo luksuz imati jedno auto, i bilo ih je svakakvih. Pretezno su preovladavala Zastavina auta, 101 ili poznat kao Stojadin, Yugo,... Zbog prisustva tvornice Volkswagenovih auta, tada su bili najtrazeniji Golf I poznat kao S-paket i Golf II, i zadnju godinu-dvije, naravno prije rata, je izasala nova Skoda, koju su cak i moji roditelji kupili i bili su jako ponosni na nju.
A u danasnje vrijeme imati jedno auto je sasvim normalno, a da ne pricam da u dosta porodica ima po 2-3 auta ispred zgrade, kuce, u garazi,... Evo kod mene je taj slucaj, mama i tata, sestra i ja imamo svoja auta, ali mozda je to i normalno, jer svako zivi posebno i svako od nas radi i valjda smo zasluzili da sebe pocastimo autom. Vrlo rijetko ce se naici na Zastavino auto. Skoda poprilicno preovladava na ovim prostorima, zato sto je kod nas proizvode i zato sto ne moras placati sve one poreze na uvoz. Golf je postao simbol ove drzave, a zasto? Zato sto se pokazao kao najizdrzljiviji na ovim nasim prostorima, djelovi su dosta jeftini, servisi imaju na svakom cosku,... a i najlakse ga je ukrasti i prodati u dijelove, posebno Golf II. Ne vrijedi ni nabrajati vise, jer danas ima bas svakakvih auta.
A zasto pisem ovo, ne znam ni sama. Mozda zato sto sam jutros vidjela vrlo simpaticnu situaciju. Cekam ja na semaforu kod OHR i ispred mene stoje tri auta, i prosto nevjerovatno stoje tri Yuga i sva tri bijele boje. Kolika je sansa da se bas tri Zastave i to bijele boje nadju jedna pored druge? Mozda 1:1000, ne znam ali vrlo simpaticno.

14.12.2004.

Microsoft Front Page

Jutros citam blogove i saznam da se desio nestanak nekih blogova. Bas mi je bezveze sto se neko igrao hakera i unistio blogove koji nisu nikoga vrijedjali. Plavojka je skroz cool djevojka, a svaki post koji je postavila je bio jako zanimljiv, duhovit... Ovaj drugi blog koji je nestao i nisam toliko posjecivala ali u svakom slucaju, ne znam sto nekome one smetaju.
I tako dok ja jutros citam blogove skontam da mi se sad moze isplatiti mini kurs iz Front Page koji sam imala proljetos. I brze bolje ja fino prebacim svoj blog u Front Page i spasim ga za svaki slucaj. Nisam nesto puno pametnih tekstova stavila, ali i za to malo sto ima je trebalo smisliti i pustiti inspiraciju da uradi svoje.
Front Page i nije tezak da se u njemu radi. Vazno je makar malo znati HTML code, a ni on nije toliko potreban. Samo se sjedne i igra se sa mogucim opcijama. Stavi tabelu tamo, stavi tabelu vamo, ubaci koju slikicu, link,... itd. Vazno je imati dobru inspiraciju i sve ide od ruke.

13.12.2004.

Vikend prosao

Pocetak nove radne sedmice. Vikend kao i obicno uvijek brzo prodje. Ovog puta sam odlucila da malo odmaram za vikend, tako da nisam nista pametno radila. Malo izlasci, jedan dernek sa odabranom rajom, ne dokasno ali taman da se opustimo i uzivamo, i nakon svega toga, nedelja je protekla u gledanju filmova. U ovom nasem gradu (mislim na Sarajevo) sam nasla videoteku u kojoj je DVD 1 KM, doduse nije original ali je dobra kopija, ali zato uzmem tri filma za 3 KM a u drugim videotekama mogu uzeti samo jedan film za te pare, pa kad skontam ipak se to isplati.
A filmovi koje sam gledala su crtani Shark tale i nije me nesto posebno odusevio, vise mi lici na kopiju Neme.
Drugi film je jedan dosta dobar triler Man on fire, ne znam za ostale ali meni se film bas svidio. Danzel Washington je kao i uvijek dobro odigrao svoju ulogu. Ja bi preporucila ovaj film.
I treci film je Collateral. Iskreno nisam ga uspjela do kraja odgledati jer je vec bilo kasno i spavalo mi se, mozda ostavim film pa ga veceras odgledam. A i ovo sto sam odgledala i nije mi se pretjerano svidjelo. Moze se pogledati.
Uglavnom to je to sto se tice vikenda, a ponedeljak ko i svaki drugi. Preko vikenda se kancelarija ohladila jer grijanje nije bilo ukljuceno i sad sjedim i smrzavam se i cekam da se makar malo ugrije kancelarija, sutra ce biti bolje.

10.12.2004.

Blog

Napokon sam nasla slobodnog vremena da malo preuredim blog, malo sam mjenjala boje, slova, stavila sam sat da znam koliko je sati, bice tu jos izmjena samo treba skontati sta sve hocu da ima tu
TopStyle je super programcic za prepravljanje html koda, jednostavan za koristenje, a pomogne da se naprave razne izmjene
a zasto plava boja? ne znam, jako mi se svidja a i uvijek sam voljela sve nijanse plave

10.12.2004.

Sasa Losic i Film Orkestar

Sinoc sam neplanirano otisla na koncert u Zetru. A koncert je bio povodom ujedinjavanja HVB i Central Profit Banke, a ujedno i humanitarni koncert, pod nazivom "Hotel Evropa", za djecu sa posebnim potrebama. Koncert je bio super, mene je vratio u osamdesete, a one starije od mene jos dalje. Ucesnici koncerta su bili Fikret Kadic Guga, Sabahudim Kurt, Vilijem Jeric, Roberto Magnifico, grupa "Korni" sa Dadom Topicem i Kornelijem Kovacom, Jasna Zalica,... i na kraju legenda Halid Beslic.
Moji osjecaji su svo vrijeme koncerta bili uzburkani, svaki stih je nasao svoje mjesto u mom srcu. Tesko je opisati sve sto sam osjecala sinoc a i ono sto osjecam jutros.
Na koncertu je bio jedan stand na kojem su se mogle kupiti slike, svijece,... koje su pravila djeca iz skole "Vladimir Nazor", nisam mogla odoliti pa sam kupila predivnu svijecu.
Iskreno se nadam da ce uspjeti nabaviti dovoljno novca za formiranje stomatoloske jedinice za djecu sa posebnim potrebama.

05.12.2004.

Moji momenti

Jos jedan dan prodje, ja i dalje u stanju koje sam ja nazvala 'nedefinisano' stanje. Samo cekam da dodje utorak da odradim taj ispit i da bacim sve brige sto se ispita tice makar do januara a onda cemo opet ispocetka. Citav dan u kuci sjedim, telefon pored mene a niko me se nije ni sjetio... Lazem... Mama me zvala dva puta da vidi sta radim, a dobro zna da ucim. I sestra me zvala da mi kaze da je muzu uspjela instalirati igru na kompjuteru, a mene kao to jako interesuje.
I tako ovaj dan je sav nekakav siv, ono malo sunca izadje, ... mislim da mi se ucinilo da sam kroz prozor vidjela sunce, mozda ga uopste nije ni bilo... vidi se iz prilozenog da sam malo pogubljena u svemiru i prostoru.
Sta sam ono htjela reci. E da pade mi na pamet da sam sinoc bila u kinu. Isla sam gledati onaj crtani u Obali meeting point ‘The Incredibles’. Crtani je super. Bas sam se opustila i posteno nasmijala. Grafika je dosta dobro uradjena, likovi su legende, jedino po mom ukusu mogli su ih malo vise usminkati ali moze i ovako proci. Ako volite crtane preporucujem vam da odete i ovaj pogledate, posebno ako vam je potrebno da se nasmijete, opustite i zaboravite na sve probleme.
Eto i ja poce da kukam i fino se sjetih ovog crtanog, i dodjoh malo sebi.
Ako citate ovo ne zamjerite na ovim cudnim momentima promjene raspolozenja.

04.12.2004.

Stope u pjesku

Vec par dana se na momente gubim u svojim malim problemima i cesto se upitam gdje se nalazim, sta radim,... Na momente mislim da nema izlaza da niko ne pazi na mene. I odjednom mi je prosla kroz glavu prica 'Stope u pjesku', koja mi je na neki naci vratila nadu da nista sama ne radim nego da ima neko ko pazi na sve sto se desava u mome zivotu.

Stope u pjesku
Jedne noci covjek je usnio san. Sanjao je da hoda plazom s Bogom. Preko neba bljeskale su slike njegova zivota.
Uz svaku sliku primjetio je i dva para otisaka stopala; jedne koje su pripadale njemu, a druge Bogu!
Kada je i poslijednja slika njegova zivota bljesnula pred njim, pogledao je unatrag na otiske u pijesku.
Primjetio je da mnogo puta na stazi njegova zivota bio samo jedan par otisaka stopala.
To se dogadjalo u najgorim i najtezim trenucima u njegovom zivotu.
To ga jako mucilo pa je upitao Boga o tome:
"Boze, Ti si rekao da ces, kad te jednom odlucim slijediti, hodati samnom duz cijeloga puta, ali primjetio sam da u vrijeme najtezih dana u mom zivotu ima samo jedan par otisaka. Ne razumijem zasto, kada sam Te najvise trebao, Ti si me ostavio?"
Bog se nasmijesio i odgovorio:
"Moj sine, moje dragocijeno dijete, volim te i nikada te ne bih ostavio!! Kad si vidio samo jedan par otisaka, to je bilo onda kad sam te nosio!!"

03.12.2004.

Matematika

Vec par dana mi kroz glavu prolaze samo pitanja vezana za matematiku. Da bi rasteretila mozak odem u pozoriste da se malo nasmijem i da skrenem misli ali matematika non-stop izbija na povrsinu. Zar svi ti matematicari nisu imali pametnijeg posla u zivotu nego da smisljaju razne definicije, teoreme, leme, dokaze,...
U sustini nikad nisam imala problema sa zadacima, jednostavno su mi uvijek isli od ruke, ali ... problem nastaje kad se sve to treba nauciti teorijski. Dokazi izvod, dokazi integral, uradi funkciju, dokazi zasto tacka M mora ama bas na tom mjestu da stoji,... I tako mogu do prekosutra da postavljam pitanja. Ali odgovor necu naci.
Nedavno na instrukcijama pitam instruktora sto meni treba matematika u zivotu, dovoljno je da znam sabrat i pomnozit dva broja. Naravno kao i svaki matematicar, instruktor je nasao hiljadu zasto i hiljadu zato.
A meni u glavi jos uvijek stoji ogroman upitnik ? “Sta ce meni integrali i izvodi u zivotu???” Mozda jednog dana i dobijem odgovor, ali…
Ma hajde sta zamaram i sebe a i tebe sa svim tim glupostima. Sjednem, naucim sve to, a ako budem imala puno srece mozda i polozim odma, a ako ne onda vise srece u januaru, februaru, aprilu,…
Nadam se samo da necu docekati april sa ovim ispitom!!!

02.12.2004.

Evo i mene

OK... samo da napisem koju pametnu pa odoh
Jos je sve u fazi izrade i smisljanja sta i kako, ali polako nadoci ce i meni neke ideje. Malo me nervira internet, ova divna Dial-up konekcija, dok otvori stranicu treba pola sata. Zato rad na blogu ostavljam mozda za sutra ili veceras ako ne zaspim rano. Ali kako mi se cini sljedeca sedmica ce biti puna igranja oko bloga i smisljanja sta i kako da postavim. Valjda cu naci dovoljno vremena i za to.
A sad odoh da strebam, ispit je sve blize a nervoza sve veca.

<< 12/2004 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

Kontakt Info

BROJAC POSJETA
42511
online
Blogovi
Blogger Sa Malte
Baklava
Moja Kuhinja

Linkovi
InfoBAR!
Posao.ba
Dnevni avaz
Blogger
Statcounter
Jahorina apartman
Dnevnik.hr
KK Bosna

Arhiva
2004
Decembar '04
2005
Januar '05
Februar '05
Mart '05
April '05
Maj '05
Juni '05
Juli '05
Avgust '05
Septembar '05
Oktobar '05
Novembar '05
Decembar '05
2006
Februar '06